Rebuild the Process 3.0 - KK Partizan pred sezonu 2024/25.
Sezona 2024/25 je iza ugla, iščekivanje veliko, pojačanja brojna, a želja samo jedna - da ekipa Partizana ponovo liči na složan i skladan tim.
Željkov povratnički mandat na klupu voljenog kluba, danas veličanstven koliko i onog 25. juna 2021. godine, ipak može da se podeli na dva dela. Prvi deo je tekao planski i organski - oformljena je okosnica ekipe u vidu tandema Punter-LeDay, stvorena euforija i podignute cene ulaznica, a rezultatski neuspešna prva sezona je samo bila uvod u nezaboravnu drugu. Dovođenje Exuma i igrački napredak Lessorta bio je tas na vagi koji je Partizanu doneo prvu titulu ABA lige posle deset godina, četvrtfinale Evrolige i zadivljene (i uplašene) poglede čitave Evrope.
Drugi deo je stupio na snagu 22. jula 2023., kada je onaj koji je pružio ruku pogazio datu reč i odlučio da ne deli narod. KK Partizan je nevoljno morao da prelazi na plan B, a kako smo čuli od Željka Obradovića na gostovanju na N1 televiziji, do kraja leta se stiglo i do plana G. Stigla su pojačanja koja su se nalazila na šestim ili sedmim mestima na listama želja, što ipak nije znalo 16,500 sezonskih pretplatnika i još par miliona TV i internet navijača, pa su se nadali da će treća godina Željkove vladavine doneti ono što je delovalo tako blizu samo par meseci ranije.
Da ne vraćamo film na sve horore i užase prethodne sezone i nebrojene poraze na jednu loptu - od pripremnog turnira u Atini protiv Efesa i Bajerna, do završnice najsmešnije i najneregularnije profesionalne lige na svetu - kako ne bi prizivali sećanja zašto smo svi očekivali i priželjkivali remont, ili američkom terminologijom, rebuild. Ekipa koja je izgubila sva finala u toku jedne sezone (ABA Superkup, KRK i ABA) i ostvarila samo tri pobede na gostujućim terenima u Evroligi, gubeći pritom i neke od ključnih utakmica na domaćem terenu (Bajern, Olimpijakos, Real), prosto je morala da se menja.
Da li je iko očekivao potpuni remont i ostanak samo jednog košarkaša, i to onog koji je najmanje igrao, veliko je pitanje. Bilo kako bilo, avangardnim predstavljanjem 19. avgusta 2024. godine, uz pratnju simfonije (važna mi je samo opera!), zvanično je započeo i treći deo Željkovog veličanstvenog, prosvetiteljskog puta.
DNK i identitet
Već pominjane završnice utakmica i izgubljena finala bili su znak da nešto suštinski nije u redu sa prošlogodišnjim sastavom Partizana. Mada se neki smisao sastava mogao pronaći na papiru, čak i u pojedinim utakmicama (u periodu kraj novembra- prva polovina decembra), vrlo brzo je postalo jasno da fali dosta toga. Više od svega, ispostaviće se, timske hemije.
Dok je ekipa iz 22/23 delovala kao vojna četa ili navijačka grupa, gde jedni drugima čuvaju leđa (i decu!), a porodice im se druže, prošle godine smo imali situaciju da je klupa jedva i proslavila koš Ledeja za pobedu u vrlo važnoj utakmici u Podgorici u borbi za drugo mesto na kraju ABA lige. Željko Obradović je na konferenciji nakon finala KRK u Nišu, između ostalog govorio i o ekipi do koje ne dopire, što je bio jasan signal da će leto biti burno i zanimljivo.
Kada se govori ili razmišlja o nekoj ekipi, a posebno kada se ista ocenjuje, govori se o njenom DNK i njenom identitetu. DNK je obično vezan za čuveni karakter, merljiv kroz nastupe i rezultate na gostujućim, vrućim terenima, u neizvesnim završnicama ili bitnim utakmicama, kao i za body languange ekipe, podršku sa klupe i atmosferu u svlačionici. Ekipa koja zadovolji date kriterijume, obično se naziva šampionskom.
S druge strane, identitet ekipe je uglavnom vezan za sam teren; za stil i način igre više nego za same rezultate. Da li određeni tim insistira na brzoj, tranzicionoj igri, ili se bolje snalazi u kontrolisanoj half-court košarci, identitetsko je pitanje koje zavisi od:
filozofije trenera i njegovog stručnog štaba,
sastava koji je na raspolaganju,
zahteva takmičenja u kome se ekipa takmiči.
Naravno, najbolji treneri nemaju rigidne filozofije niti shvatanja, te su vrlo svesni da brojni faktori poput budžeta za plate igrača i stanja na tržištu diktiraju sastav koji će imati na raspolaganju, a karakteristike igrača u sastavu će odrediti identitet i principe (ofanzivne i defanzivne) kojih će se ekipa pridržavati.
Zbog velikog broja novih igrača, teško je pretpostaviti ili čak naslutiti kako bi igra Partizana u narednoj sezoni mogla da izgleda. Npr. – Ntilikina, koji bi po fizičkim predispozicijama i igračkim karakteristikama trebalo da forsira bržu košarku sa dosta trčanja u leđa protivnicima, u dresu francuske reprezentacije je sa plejmejkerske pozicije nametao strogo kontrolisanu, pozicionu košarku. Naravno da je to bila zamisao njegovog selektora, orijentisana na afinitete drugih pojedinaca u ekipi, a posebno je bila vidljiva u petorkama sa Wembanyamom na 4 i Gobertom na 5.
Sa druge strane, Carlik Jones je komandovao igrom ekipe od koje su više poena na Olimpijskom turniru prosečno postizale samo reprezentacije SAD i Srbije. Istina, Južni Sudan je odigrao svega tri utakmice, ali deluje da bi i na većem uzorku ova ekipa igrala brzo i sa velikim brojem uzetih šuteva za tri (peti po broju 3PTA i 3PTM). A opet, deluje da Carlik poseduje u svom igračkom repertoaru i osobine klasičnih plejmejkera koji gospodare tokom utakmice (tzv. floor general). Ova dva slučaja su primeri koliko je košarka divno kompleksna i nepredvidiva igra, ali i odgovor na pitanje zašto nije zahvalno davati prognoze povodom igre i identita kompletno nove ekipe.
Struktura i tendencije
Ono što je sasvim izvesno, imaćemo personal da nastavimo sa agresivnim odbranama od pikenrola (PNR), što je predstavljao osnovni defanzivni identitet ekipe iz sezone 2022/23. S obzirom na zastupljenost PNR igre u aktuelnoj košarci, na koje načine i koliko uspešno jedna ekipa brani protivnički PNR umnogome određuje njene krajnje domete. Željko će na raspolaganju imati nekoliko vrlo agresivnih igrača na perimetru koji su u stanju da izvrše ogroman pritisak na glavnog protivničkog ballhandlera, poput Ntilikine ili Marinkovića, dvojicu centara (Davies, T. Jones) koji su izuzetno sposobni u svim agresivnim vidovima PNR odbrane (hedge, trap, switch), kao i fenomen zvani Bonga, koji je na OI dokazao sposobnost da brani sve pozicije i veliki kvalitet u switchu.
U prethodne dve godine, Željko nije insistirao na zonskim odbranama, ali možda bi sada mogli da vidimo i malo više box-and-one odbrane protiv igrača koji se zapale poput Marcus Howarda ili Shane Larkina, kao i malo više zonskog presinga, jer deluje da ova ekipa ima veću agresivnost i dužinu u rasponima ruku u odnosu na prethodne.
Takođe, deluje da bi switch all petorke ponovo mogle da budu jako bitne u igri Partizana, a videćemo hoće li se eksperimentisati sa niskim petorkama (recimo… Ntilikina – Iffe – Brown – Mike – Bonga), koje bi intenzitetom mogle da nadomeste određene nedostatke.
Napadački gledano, struktura ekipe se dosta teže naslućuje. Ono što je sigurno, crno-beli će ove sezone imati mogućnosti kombinovanja petorski sa tri ballhandlera (Carlic, Iffe, Washington, Ntilikina, Brown), nekoliko na EL nivou dokazanih 3&D igrača (Vanja, Bonga), dva krilna igrača koji vole da spuste loptu o parket i napadnu licem ka košu (Mike, Poku), kao i tri centra jako različitih karakteristika (Davies, Tyrique, Balša). Pretpostavka je da će, kao u pretprošloj sezoni, dosta zastupljena biti drive-and-kick košarka jer posedujemo nekoliko agresivnih slashera u spoljnoj liniji (Carlic, Washington, Iffe), dok će se verovatno isprobati i mogućnosti Ntilikine na niskom postu gde bi trebao da ima fizičku prednost u odnosu na brojne čuvare.
Igra na niskom postu je nešto što je karakterisalo Bongu u Bajernu, mada je taj element njegove igre potpuno odsečen u reprezentaciji, dok se njegov doprinos očekuje i kroz utrčavanja po čeonoj liniji za backdoor dodavanja.
Kako bismo zaokružili ovaj kratki osvrt prepun pretpostavki, da se dotaknemo i famoznog DNK. Kada se dovede 15 igrača, uvek je pitanje da li će i kako nova ekipa kliknuti, ko će se nametnuti kao vođa na terenu, a ko u svlačionici. Vanja je (očekivano i zasluženo) ponovo dobio kapitensku traku, Iffe se prethodnom sezonom nametnuo kao igrač od koga se može dosta očekivati u clutchu, dok je Davies sa 33 godine ubedljivo najstariji igrač ekipe (prosek tima je oko 25 godina). Washington Jr. se jako lepo predstavio ljudima u Srbiji intervjuom u kojem je ispoljio zavidan nivo znanja i svesti u kakav klub dolazi, dok je veza KKP i Francuske neobjašnjivo plodotvorna, pa se mnogi nadaju da bi Ntilikina mogao postati novi ljubimac Grobara.
Na kraju, ne treba zaboraviti ni mlađe domaće igrače koji bi mogli da imaju bitnu ulogu u podizanju kvaliteta treninga i intenziteta na pojedinim ABA utakmicama. Lakić i Nakić su igrači sa iskustvom igranja ABA lige, dok se dosta u budućnosti očekuje i od jako talentovanih Bošnjakovića i Dimitrijevića, koji dolaze na dokazivanje u seniorskoj košarci nakon osvajanja srebrne medalje na EP za U18.
Crtice, trivije i razmišljanja…
EL iskustvo u novom timu Partizana imaju: Davies (7 sezona/230 utakmica), Vanja (5/139), Lundberg (4/103), Bonga (2/61), Jones (1/34), Brown (1/29), Balša (2/20).
NBA iskustvo: Ntilikina (7 sezona/321 utakmica), Brown (6/268), Pokuševski (4/168), Bonga (4/143), Washington (2/79), C. Jones (2/12).
Carlik Jones je stigao iz Kine, ali šta god mislili o toj ligi, mogla bi da raduje činjenica da je bio deo ekipe koja je takmičenje završila na trećem mestu (od 20 timova), a sa njim u sastavu su Zhejiang Golden Bullsi zabeležili 29 pobeda i 8 poraza.
Kada smo kod Carlika, za brže prilagođavanje na evropsku košarku bi mogla da mu pripomognu dva nastupa na FIBA takmičenjima - SP prethodne godine (gde je završio kao najbolji asistent takmičenja), kao i nedavno završene OI gde je bio hit (18 poena, 7.7 asistencija i 5 skokova u proseku).
Ntilikina je u prethodnoj sezoni nastupio na samo 5 utakmica u dresu Charlotte Hornetsa, tako da mu/nam je sigurno dobro došlo igranje za reprezentaciju Francuske na zahtevnom takmičenju kakvo su OI.
Kad smo kod OI, red je spomenuti fantastične partije Bonge koji je neretko predstavljao X faktor nemačke reprezentacije. Imajući u vidu i koliko je dobar turnir odigrao na prošlogodišnjem SP, veliko je pitanje da li bi ovog leta napuštao Bajern iz Minhena da je Laso ranije odlučio da napusti klupu tog kluba, s obzirom da je njegovo mesto zauzeo Herbert, sa kojim Bonga očigledno ima poseban odnos.
Jedna od Željkovih ‘‘slabosti’’ su igrači koji, iz ovih ili onih razloga, nisu do kraja razvili veliki potencijal koji su posedovali. Crno-beli su se u prethodnim godinama ‘‘kockali’’ sa igračima koji su smatrani velikim talentima biranim na NBA draftu, ali čije su karijere bile u padu, poput Exuma, Lessorta, Kurucsa… Ovog leta, stigao je novi kontigent takvih igrača, pa Partizan trenutno u svom rosteru ima sledeće igrače birane na NBA draftu:
Ntilikina, 8. pik, draft 2017.
Brown, 46. pik, draft 2017.
Bonga, 39. pik, draft 2018.
Marinković, 60. pik, draft 2019.
Pokuševski, 17. pik, draft 2020.
Koprivica, 57. pik, draft 2021.
Upravo će biti interesantno ispratiti igre Pokuševskog, ne tako davno visoko biranog pika OKC, čiji je GM Sam Presti poznat kao neko ko ima hrabrosti da povuče hrabre poteze, ali i čija je evaluacija talentovanih igrača izuzetno uspešna. Poku dolazi nakon par razočaravajućih sezona u NBA ligi i neubedljivog nastupa na pripremnim utakmicama reprezentacije, tako da očekivanja među navijačima Partizana nisu na prevelikom nivou, što možda u ovom slučaju i nije loše.
Novu 2025. godinu crno-beli će dočekati sa samo dva igrača koji imaju 30+ godina: Davies (33) i Lundberg (30), a 30. rođendan će u februaru proslaviti i Sterling Brown. Čak četiri košarkaša su rođena 1997. godine (C. Jones, T. Jones, Vanja, Mike), godinu mlađi je Ntilikina, dok su rođeni 2000. i skorije: Washington, Koprivica, Lakić, Nakić, Pokuševski, Bošnjaković i Dimitrijević.